Ponekad se zapitam koja je točna definicija neovisne žene.Žena kojoj je stalo do nje same?Žena koja radi i financijski doprinosi,ali je svejedno u životnim stvarima podređena svom muškarcu?..Ma koliko ljudi govorili da su se žene izborile u današnje vrijeme,postale jače od muškaraca,nekad kao da se to i ne primjećuje..
Ja, žena, nisam u redu ako odem popit sa frendom kavicu, zakasnim doma 10 min jer sam naišla na davnu prijateljicu ( i normalno, palo je oduševljeno pozdravljanje) i ne uspijem biti uz telefon kad me nazove..On, muškarac, je u redu ako ja doma ležim cijelu večer uz TV očekujući njegov poziv, ali on se toliko napije sa svojom ekipom da je nesposoban za obavit bilo kakav poziv..Ali naravno,njegova isprika ujutro će biti dovoljna potkrepljujući ju slatkim riječima ljubavi..No ja,žena, nemam pravo na to..I dalje nisam okej..
Tu nastupa ono najgore što se budi u nama - inat..Gospodin odlučuje da će on odsada uživat u životu i stavljat sebe na prvo mjesto u životu pa počinje sa opijanjima, tulumarenjima dok ja, kao tipično žensko, ostajem doma jer osjećam grižnju savjesti..iako mi ni samoj nije jasno zbog čega..
Ponekad mi se čini, ma koliko mi nadmoćnije i neovisnije pokušale biti, uvijek postoji to nešto u muškarcima, to nešto konzervativno i zastarjelo koje nas vraća unatrag..čini ranjivima..ovisnima..
Napomena: i svaki muškarac to nešto pokušava skriti i uvrijedi se kad mu ukažete na njegovo zastarjelo razmišljanje. Zar mi ne bi trebale bit uvrijeđene, a ne oni?
Sinoć je bila ta večer: ići ili ne ići vani? Ne idem..radim si kupku, čaša čokoladnog likera, dobra knjiga, ležaljka na terasi..osjećaj grižnje savjesti..razmišljanje..Neovisna žena? Ili ne?
